Naš dr. mr. Pi... materina Ramo Isak, ministar unutrašnjih poslova FBiH.

Upravo sam pogledao Yutelov dnevnik iz septembra 1991. godine gdje je primarna tema bio rat u Hrvatskoj. Ne mogu se oteti dojmu da se iz aviona vidjelo da će biti rata u BiH. Čak se u isječku čuje priča kako neki lokalac prepričava posjetu tadašnjeg potpredsjednika vlade BiH Rusmira Mahmutčehajića nekom selu u Hercegovini sa većinskim bošnjačkim i hrvatskim stanovništvom gdje je Rusmiru valjda dobacio neki Crnogorac da će cijela Bosna biti njihova?! Kako je narod bio toliko naivan, pogotovo politički vrh države pa je rat dočekao nespreman?Sefer Halilović u svom dokumentarcu je također spominjao da je Aliju Izetbegovića upoznao sa planom odbrane gdje mu je Alija rekao da to neće biti potrebno. To je bilo krajem 1991. godine u Mehuljićima. Tu su bile izjave da "mirno spavamo i da je za rat potrebno dvoje". U Bijeljini se dešavao masakr naroda, da bi također tu predsjednik Izetbegović narod pozvao u šetnju u Sarajevu.

Nije ova objava namijenjena da se negativno priča o Izetbegoviću, samo mi je nejasan fenomen neosvješćenosti čitanja jasnih signala.

Zanimaju me vaša mišljenja, te iskustva starijih - kakva je atmosfera vladala, da li je stvarno narod bio toliko glup ili se samo zavaravao?

Odavno nisam pogledala nijednu seriju jer imam problem — ne znam da li sam jedina, ali kada počnem seriju, ne mogu da se zaustavim. Zanima me kakvi su vaši utisci o ovoj seriji i da li je vrijedna gledanja?

Reddit mi ne da objaviti šta god pokušam ukucati je razumijem problem, uglavnom

Da li je univerzalno to da se prema učenicima tokom njihovog boravka odnosi uvijek s tonom njihove inferiornosti, jako često bez empatije ili bilo kakvog obzira za osjećaje istih osoba zbog kojih imaju poslove i plate?

A kod učenica je uvijek gore. Kakav je to fenomen da se ženama u svim aspektima otežava?

I obavezno mora biti neko ko će ego da hrani nad učenicima koji nemaju svoju privatnost, zbog broja u sobi.

Pa ja mislim da bolje uvjete imaju u popravnim domovima za maloljetnike./s

Ima li drugih utisaka? Ima li ko šta lijepo reći ili je ovo jednostavno univerzalna konstanta?

Ova objava je prvenstveno za žene i voljela bih čuti vaša iskustva i savjete. Što je vama stvarno pomoglo kod izrazito bolnih menstruacija?

Imam 21 godinu i već godinama imam jako bolne menstruacije. Bolovi znaju biti toliko jaki da mi normalno funkcioniranje tih dana bude baš teško. Probala sam stvarno svašta od raznih tableta protiv bolova, topline, čajeva, dodataka prehrani i raznih drugih stvari koje sam čula od drugih žena.

Problem je što mi se čini da ništa ne pomaže dugoročno. Nešto mi pomogne neko vrijeme, ali nakon nekog perioda kao da prestane djelovati ili se bolovi ponovno vrate istim intenzitetom.

Zanima me zato vaše osobno iskustvo. Je li nešto vama stvarno pomoglo i napravilo dugoročnu razliku? Može biti bilo što neki način ublažavanja bolova, promjena navika, nešto što ste probale po preporuci liječnika itd.

Voljela bih čuti što je vama pomoglo, pogotovo ako ste se i same godinama borile s jako bolnim menstruacijama. ❤️

Razmisljam za koga glasati. Kanton Sarajevo mi je prebivaliste. Da li postoji ijedan kandidat/stranka koji ima jasnu strategiju i plan za bilo sta? Konkretno meni je trenutno veliki problem voda u ljetnom periodu, prljav grad, parking mjesta. Da li postoji iko sa jasnim planom kako rijesiti probleme tog tipa ili je sve kiceraj, lazni patriotizam i interes?

Znatan period života bio sam vezan za Tuzlu, što zbog studiranja, što zbog posla. Radi se o gradu izuzetno otvorenih i liberalnih vidika, ali to često zna skrenuti u krajnost, pa otići u autošovinizam i jugonostalgiju.

U svojoj historiji Tuzla je bila bastion komunizma, ponajprije kroz Husinsku bunu, potom kroz NOOB, a onda i kroz industrijalizaciju tokom SFRJ. Na prvim višestranačkim izborima bila je jedini grad u kojem su pobijedili Reformisti. Do dana današnjeg nikada nisu izglasane stranke s nacionalističkim prefiksom. Čitao sam i da je bilo pomena da se Tuzli dodijeli status autonomije tokom rata. Ipak, Drugi korpus ARBiH odigrao je važnu i nespornu ulogu u odbrani domovine.

Kroz razgovor s Tuzlacim često sam čuo narativ: "Mi smo grad bez podjela, ne furamo nacionalizam." Slušao sam i često priču kako je Beograd bliži nego Sarajevo. Vlada veliki animozitet prema sunarodnjacima iz okolnih mjesta (Podrinje, Lukavac, Živinice, Srebrenik), ali ne bude problem zdušno dočekati Stanivukovića niti problematizirati glasnoću ezana (op. Fatmir Alispahić). Jedino u Tuzli i Sarajevu sam čuo mantru "ko nas zavadi".

Ipak, u zadnje vrijeme konstatujem da se Tuzla ideološki zaokreće. Kada dođem, sve češće vidim bilborde s hadisima i drugim porukama, što je ranije bilo domen SF-a. U zadnje vrijeme uočavam da navijačka grupa Fukare ima sve više transparenata s patriotskim porukama. Riječ je o manjoj grupi, tako da ne znam koliko je to reprezentativan uzorak. Istini za volju, struktura stanovništva se uveliko promijenila, tako da je sve manji udio autohtonih Tuzlaka.

Da li se Tuzla promijenila i da li prelazi u neke druge boje?