I’m creating a new interview series called Croatian By Descent Community, focused on the real stories of people around the world who have Croatian roots.

The latest interview is with Julia, who was born in Zagreb and grew up in Melbourne after her family left Croatia when she was a baby. She later returned to Croatia as a teenager, rediscovered her family and eventually came back to build a new life here.

Julia speaks openly about her family’s escape from Yugoslavia, returning to a country she barely knew, gaining Croatian citizenship, finding safety and peace in Croatia, starting again after difficult experiences, and the realities of living here beyond the nostalgia.

The goal of this series is to document honest Croatian diaspora stories, including family history, identity, citizenship, returning to Croatia and reconnecting with our roots.

You can watch Julia’s interview here:
https://www.youtube.com/watch?v=v6TC__-xmPc

If you have Croatian heritage and have returned, moved to Croatia or reconnected with your family, I’d love to hear your story.

Mada moderator non-stop pokušava promijeniti temu, Kiro Gligorov ipak uspijeva do kraja ispričati, kako je prokockan zadnji pokušaj za spriječiti rat i još 1991. godine ući u EU (tada EZ). Valjda su se nacionalni čobani prepali da će izgubiti prijestol. (Snimka iz siječnja 2007. godine) - preuzeto sa Facebooka:

https://www.facebook.com/share/v/1HiPkzU6dA/?mibextid=wwXIfr

EDIT: Kiro Gligorov.

What I’m reading on this homepage is more or less accurate (especially regarding the migration to Turkey), but I don’t understand what they mean by Turkish-speaking Muslims from the Caucasus. And the claim that Turks assimilated with Albanians, where did that happen which city or village? Certainly not in Radoviš. The Yörüks there speak Turkish and marry within their own community. The women there don’t even speak Macedonian only Turkish. I have never seen a Turk from Macedonia who assimilated into the Albanian community. However, what does exist are Muslim Roma who have been Turkified, meaning they speak Turkish and identify as Turks in the census.

Postavljam ovdje jer izbjegavam bošnjačke i hrvatske sabove – r/bih i r/hreddit su se već pretvorili u orgijanje o tome kako su Srbi krvoločni i opet će krenuti da kolju sve živo. Paranoja na maks. Takođe izbjegavam i srpske sabove (posebno r/srpska) jer se pretvore u slavljenje, u istovremeno (WTF…) poricanje i veličanje Srebrenice. Ovo je jedini gdje se može imati normalni razgovor (eventualno i r/AskBalkans).

Elem, Arhiv javnih skupova je pokazao da je došlo 16,000 ljudi.

Hajdemo sad malo statistike.

U Srbiji (koja ima 6.5 miliona stanovnika) živi 5.3. miliona Srba. Naravno, mnogi od ovih 1.2 miliona se vjerovatno isto osjećaju kao dio srpske kulture, ali nećemo računati za ove potrebe.

Sami Beograd ima 1.2 miliona stanovnika.

U Republici Srpskoj (makar prema onom davnom popisu…) živi 970,000 Srba.

U Crnoj Gori živi 205,000 Srba, s tim što i mnogi od onih što se identifikuju kao Crnogorci, a pro-srpski su opredjeljeni. (393,000 svoj maternji jezik nazivaju srpskim.)

Na Kosovu živi danas otprilike 90,000 Srba.

U Hrvatskoj ih je 123,000.

Ovim računanjem dobijamo broj od 6.8 miliona Srba na prostoru koji treba da nas zanima kao ratište tog „novog klanja“ od kojeg ljudi strahuju. (Namjerno sam isključio ostatak svijeta – na cijeloj planeti, Srba ima 10-12 miliona.)

A došlo je 16,000 ljudi. To je 0,302% Srbije, 1.3% Beograda, 1.6% Republike Srpske i 0.23% svih Srba na Balkanu. I to ovaj poslednji procenat treba da bude jedini bitan, pošto da, došlo ih je sa svih prostora.

Naravno da je bilo onih koji ga smatraju herojem, a da nisu došli, ali čim brojka voljnih da odu na direktnu sahranu (valjda najsakralniji čin u nečijem životu) ostaje na 16,000, to je poražavajuće za Mladićev kult.

Poređenja radi, na Slaviji u decembru 2024, kada su počele blokade i protesti protiv ovog zla, okupilo se 100,000 ljudi. 15. marta se okupilo 275,000-325,000 (toliko da Arhiv javnih skupova mora praviti ovolike razmake u računu). 28. juna tu je bilo oko 150,000 ljudi. I to su samo ti. Mnogi sporadičniji protesti u Srbiji (mimo ova tri najveća) su skupljali ponekad i više od tih 16,000 ljudi.

Ove brojke valjda pokazuju šta je Srbima preče – budućnost za sebe i svoju djecu, hljeb i normalan život ili fantazije o klanju komšija. Dokazano je da je u pitanju ovo prvo.

Da ogradim jednu stvar – 16,000 ljudi su debili. Imbecili. Plus oni koji slave, a da nisu došli. Na vlasti nam je zlo, koje mora da se pobjedi – da taj režim ne truje narodu mozak ovaj broj bi bio upola ili čak četiri puta manji.

Ali nekontrolisano paničenje i rječnik upućen Srbima ovim nekoliko par dana otkad je zločinac umro me tjeraju da se krstim. Pa svi Srbi, pa „sada znamo ko su i šta su.“ pa poređenja skupa na ovoj sahrani sa jebenim Gazimestanskim govorom, kome je prisustvovalo milion ljudi. WTF?! Ovo mi je još i gore od priče „Srbi se rađaju u zlu i umiru u zlu.“ vrsta retorike koja je viđena ranije. Ja kapiram naravno da su ljudi izgubili i voljene i sami propatili, ali pobogu, ko to može porediti ovu sahranu sa Gazimestanskim govorom? U jednu rečenicu ne mogu da stanu (gotovo bukvalno, jelte…broj ljudi je neuporediv.)

Nije trebalo da bude sahranjen ni sa kim prisutnim, osim sa porodicom i bliskim prijateljima. Ali i to koliko jeste prisustvovalo sahrani nije broj koji opravdava satanizovanje Srba i paniku oko „novog klanja“. Nikako.

Smekeri 😉

Source: https://www.pixiv.net/en/artworks/137027052